Difenbahija (lat. Dieffenbachia) rod je trajnica iz porodice kozlačevki. Među njima se nalaze mnoge tropske biljke uzgajane zbog lijepog i ukrasnog lišća, a među 400 priznatih rodova najpoznatije su alokasija, anturij, difenbahija, buzdovan i spatifilum. Ime je dobila prema Josephu Dieffenbachu, vrtlaru i istraživaču koji je veći dio karijere proveo u Bečkom botaničkom vrtu.
Difenbahija je zeljasta vazdazelena trajnica s veoma razgranatim korijenskim sustavom i jednim većim korijenom iz kojeg se grana mnoštvo manjih. Stabiljka je čvrsta, ali ne odrveni, nego se direktno iz nje granaju listovi, dok neke vrste iz korijena razvijaju nekoliko stabljiki s listovima. Iako se većinom uzgaja kao grmolika biljka, neke vrste razvijaju dugačku stabljiku i grmastu krošnju. Listovi mogu narasti do 20 cm, a cijela biljka u prosjeku naraste do metar visine. Ovalni su i glatkih rubova, a išarani su bijelim uzorcima ili žilama. Rijetko cvjeta u zatvorenom, a cvijet je neugledan i zelene boje, a isprva se razvija kao list koji se ne otvori do kraja i skriva dugačak bijeli tučak. Sjemenke su male i bijele i dozrijevaju na tučku unutar cvijeta.
Difenbahija voli vlažnu klimu i redovito zalijevanje. Biljku se tijekom toplijih mjeseci zalijeva obilnije, svaka dva dana, tako da se potopi u posudu punu vode i ostavi nekoliko minuta te se ocijedi višak. Zemlja ne smije biti stalno vlažna da se izbjegne stvaranje bolesti, nego se provjerava vlažnost gornjeg sloja te se novi ciklus zalijevanja ponavlja kada je tlo suho barem 2 cm u dubinu. Zalijevanje se zimi smanjuje i zalijeva se tek kada zemlja pod prstima postane rahla.
Za zalijevanje je najbolje koristiti meku i odstajalu vodu ili kišnicu. Biljku je dobro i poprskati vodom kako bi se pore očistile od prašine. Ako ima previše vode, na vrhovima lišća će se pojaviti kapljice što je znak da se prestane sa zalijevanjem.
Reviews
There are no reviews yet.