Kako se sigurno grijati?

Od rizika požara do trovanja ugljen monoksidom: kako koristiti grijanje sigurno za vrijeme hladnih dana?

Kada počne padati temperatura, prva pomisao je paljenje grijanja. Kako zaštiti sebe i svoj dom? Koji su rizici?

Primarno, tu je ugljen monoksid. Iako znakovi trovanja ugljen monoksidom mogu biti vrlo suptilni, radi se o situaciji gdje je ugrožen život.

Kako dolazi do trovanja ugljen monoksidom?

Ugljen monoksid, iako jednostavne hemijske formule (CO), može biti ozbiljna prijetnja vašem životu. Riječ je o bezbojnom plinu, bez mirisa i okusa, koji ne iritira sluznice – što ga praktički čini neuočljivim dok ne postane prekasno. Ugljen monoksid nastaje kao produkt izgaranja tvari što sadrže ugljik bez dovoljne količine kisika u zraku, što se u kućanstvu događa pri gorenju drva u kaminu ili pećima te kod plinskih pećnica, uključujući i plinske bojlere. Osim toga, njime obiluju i automobilski ispusni plinovi, što može biti posebno opasno ako upalite auto u zatvorenoj garaži, a zatim ga pustite da radi kako bi se motor zagrijao. Iako su trovanja uglen monoksidom posebno učestala zimi, ne zaboravite na njega niti u ostatku godine. Naime, kako do nastanka plina dolazi izgaranjem, i ljeti postoje aktivnosti koje ga mogu generisati. Također se preporučuje izbjegavanje korištenja kuhinjskih napa, ventilacijskih uređaja te prijenosnih klima uređaja u vrijeme dok rade atmosferska trošila. Ako nije moguće izbjeći kombinirani rad ovih uređaja, potrebno je osigurati dovoljnu količinu zraka za izgaranje plina otvaranjem prozora/vrata koja se nalaze u blizini plinskog trošila. Da bi naše tijelo moglo pravilno funkcionisati, neophodno mu je potreban kisik koji se, nakon što ga udahnemo, veže za hemoglobin u eritrocitima te prenosi krvlju do svih stanica našeg organizma. Ugljen monoksid i kisik veliki su rivali što se tiče vezanja za hemoglobin, a u toj priči najveći je problem što CO ima 150 do 300 puta veći afinitet prema hemoglobinu od kisika. U praksi to znači da će i manja koncentracija ugljen monoksida u zraku ‘istisnuti’ kisik iz krvotoka, što će rezultirati kliničkom slikom gušenja. Kada se CO veže za molekulu hemoglobina nastaje spoj koji se zove karboksihemoglobin, koji je izrazito crvene boje. Upravo zahvaljujući toj činjenici ljudi koji su umrli od trovanja ugljen monoksidom ne izgledaju cijanotično (modro) kao većina žrtava gušenja, već u velikom broju slučajeva izgledaju normalne, ružičaste boje. Osim za hemoglobin, ugljen se monoksid veže i za molekulu mioglobina koji se nalazi u mišićima, a služi kao skladište kisika odnosno energije za mišićnu aktivnost. Kada ugljični monoksid preuzme kontrolu nad mioglobinom, nastaje drastičan gubitak snage i žrtva često pada paralizirana. Nailaskom na bolesnika u takvom stanju često je lako previdjeti mogućnost trovanja ugljen monoksidom pa je zbog tog razloga potrebno uvijek imati na umu i tu mogućnost kako bismo mogli na vrijeme intervenisati.

Nemilosrdni ubica iz sjene

Posljedice djelovanja ugljen monoksida na organizam ovise o njegovoj koncentraciji u zraku i o dužini izloženosti: koncentracija od samo 0,04% (400 ppm – parts per million ili broj čestica na milijun čestica je učestala mjera za izražavanje koncentracije plinova) može biti smrtonosna ako izloženost traje dovoljno dugo. Smatra se da čak i stotinu puta manja koncentracija pri izloženosti tokom punog radnog vremena može biti uzrokom glavobolje. Pri koncentracijama iznad 1% (10 000 ppm), ugljen monoksid onesvještava svoju žrtvu već nakon nekoliko udaha, a smrt nastupa već za nekoliko minuta. Kod takvih koncentracija smrt nastupa toliko brzo i bezbolno – praktički neprimjetno – da kao kuriozitet možemo spomenuti činjenicu da je godine 2001. samoubojstvo ugljičnim monoksidom paljenjem ugljena u zatvorenoj prostoriji činilo čak 25% slučajeva oduzimanja vlastitog života u Hong Kongu (što je rezultiralo potezom proizvođača ugljena da na ambalažu tiskaju veliki natpis ‘Potražite pomoć!’).

Simptomi trovanja

Simptome možemo podijeliti s obzirom na akutnu (kratkotrajnu) i hroničnu (dugotrajnu) izloženost ugljen monoksidu. Simptomi akutnog trovanja s CO-om nalikuju obolijevanju od gripe. Najprije se očituju simptomi poremećaja rada organa koji najviše ovise o kisiku, a to su središnji živčani sistem (glavobolje, vrtoglavice, grčevi) i srce (tahikardija, visok krvni pritisak). Osim toga, trovanje ugljen monoksidom može dovesti i do zatajivanja drugih važnih organa, što se očituje plućnim edemom, akutnim zatajenjem bubrega, odumiranjem mišića, oštećenjem srčanog mišića i sličnim. Ako se preživi akutna faza otrovanja, simptomi često zaostaju danima nakon događaja, tako da će mnogi preživjeli još neko vrijeme proživljavati mučninu, vrtoglavice, poremećaje govora, vida i sluha, kao i poremećaje koncentracije.

Ako se simptomi ne povuku u roku od 2-3 sedmice, možemo s velikom sigurnošću pretpostaviti da je došlo do trajnog oštećenja. Što se tiče hronične izloženosti ugljen monoksidu, zabilježena je povećana učestalost obolijevanja od koronarne srčane bolesti (što uključuje anginu pektoris i infarkt srca).

Kako pomoći?

Primijetite li osobu za koju posumnjate da je otrovana ugljičnim monoksidom, odmah je odvucite na svjež zrak, pozovite Hitnu i pružite prvu pomoć. U slučaju teškog trovanja, jedina efikasna medicinska pomoć sastoji se u dugotrajnom davanju 100%-tnog kisika na masku. Na taj se način povećava koncentracija kisika u krvi te se “izbacuje” molekula CO-a s veznog mjesta na hemoglobinu što stanicama omogućuje izmjenu energije. Kao i u bezbrojnim drugim slučajevima, i ovdje je ključ u prevenciji: redovno prozračujte prostorije. Osim što ćete na taj način izbaciti ugljen monoksid iz prostorije, omogućit ćete ulazak svježeg zraka, punog kisika neophodnog za pravilan proces izgaranja.

Osim toga, nabavite detektor ugljen monoksida, što je ujedno jedini način da na vrijeme otkrijete opasnu koncentraciju CO-a u zraku. Taj aparat može vam spasiti život. On će se oglasiti alarmom kada koncentracije CO-a u prostoriji dostigne razine više od dopuštenih i na taj vam način dati do znanja da je potrebno istog trenutka napustiti prostoriju u kojoj boravite te da je neophodno u bliskoj budućnosti prekontrolisati uređaje za koje sumnjate da bi mogli biti izvor tog opasnog plina.

Izvor: www.plivazdravlje.hr

detektori

Detektori dima razlikuju se po temperaturi na kojoj mogu raditi, mogućnošću povezivanja više detektora, kao i mmogućnosšću povezivanja sa mobitelom.

*obratiti pažnju da detektor dima i detektor ugljen monoksida imaju različitu primjenu.

Brzi pregled

Cjenik elektro opreme

LUX fotoelektrični detektor dima

14,90 KM

Brzi pregled

Sigurnost doma

Detektor plina GS869

72,90 KM

Brzi pregled

Sigurnost doma

Detektor plina EN50194 LPG prirodni

39,90 KM

Kako spriječiti trovanje ugljen monoksidom?

Donosimo savjete kako spriječiti trovanje ugljen monoksidom:

Redovno prozračujte prostorije poput kuhinja, kupatila, kotlovnica, garaža te sve one gdje koristite razne peći za grijanje.
Ne ostavljajte auto da radi u zatvorenoj garaži, a kada ga izvezete iz garaže ostavite garažna vrata još neko vrijeme otvorena kako bi se prostorija prozračila.
Ne zaključavajte kupatilo kada se idete tuširati ako koristite plinski bojler, u suprotnom bi pomoć mogla stići prekasno.
Obavezno jednom godišnje angažujte ovlaštenog dimnjačara da vam pregleda dimnjak.
Instalaciju bojlera, peći, štednjaka i ostalih inkriminiranih aparata prepustite profesionalcima.
Redovno servisirajte svoje kućanske aparate koje rade na plin.
Nabavite detektor ugljen monoksida, jer ćete jedino pomoću njega na vrijeme saznati da se koncentracija CO-a u zraku popela na opasnu razinu.
Nikad ne palite ugljen u zatvorenom prostoru, smrt bi mogla nastupiti već za nekoliko minuta.
Prestanite pušiti! Pušači imaju gotovo dvostruko veću koncentraciju karboksihemoglobina u krvi od nepušača, što znači da će kod njih simptomi otrovanja nastupiti znatno brže.

Izvor: www.plivazdravlje.hr

Pored trovanja ugljen monoksidom, neželjene posljedice može izazvati i požar. Ukoliko se radi o malim požarima, aparati za gašenje požara mogu poslužiti u hitnim situacijama.

Požari prema vrsti gorive tvari se dijele prema klasama:

KLASA POŽARA A – U klasu A se svrstavaju požari krutih materijala koji sagorijevaju plamenom i žarom, npr. drvo, papir, tkanine i slični materijali. Požari klase A se najbolje gase vodom.
KLASA POŽARA B – U klasu B se svrstavaju požari zapaljivih tekućina koje se ne miješaju s vodom, npr. derivati nafta i naftni derivati, razrjeđivači, boje, lakovi, ulja, masti, itd. Požari klase B se najbolje gase prahom, ugljičnim dioksidom ili pjenom.
KLASA POŽARA C – U klasu C se svrstavaju požari gorivih plinova, npr. metan, propan, butan, acetilen, itd. Požari klase C se najbolje gase prahom i ugljen dioksidom.

aparati za gašenje požara

Brzi pregled

Protupožarni aparati

Protupožarni aparat S6+ prah ABC 40

125,90 KM

Brzi pregled

Protupožarni aparati

Protupožarni aparat P1A prah ABC 40

42,90 KM

Brzi pregled

Protupožarni aparati

Protupožarni aparat P2 car prah ABC 40

62,90 KM

Brzi pregled

Protupožarni aparati

Protupožarni aparat P2A prah ABC 40

56,90 KM

Brzi pregled

Protupožarni aparati

Protupožarni aparat P3 car prah ABC 40

73,90 KM

Aparat za gašenje požara nije namijenjen za nekontrolisane požare, npr. onaj koji je već stigao do plafona, ugrožava korisnika aparata (kada nema izlaza, ima puno dima, opasnost od eksplozije…), ili zahtijeva stručno djelovanje vatrogasaca.

Od rizika požara do trovanja ugljen monoksidom: kako koristiti grijanje sigurno za vrijeme hladnih dana?

detektori

aparati za gašenje požara

By subscribing to our mailing list you will always get latest news from us.

Submit Your Phone no. We will Callback within 2 hours.