Sadnica voća pitomi kesten

Jedan je od pripadnika porodice bukovki, osim bukve i hrasta, je i kesten. Kesten se dijeli na jestivi kesten i divlji kesten.  Jestivi kesten ili lat. Castanea sativa poznat je i pod nazivom pitomi ili šumski kesten. S obzirom na pripadnost toj porodici, često se naziva i “žir bogova”. Pitomi kesten je drvo koje se uzgaja zbog jestivih plodova, al zbog pravilnog rasta i velikih ukrasnih listova, često se uzgaja i za ukras.

S obzirom na to da je u porodici s hrastom, drvo kestena je dugovječno. Može narasti do 25 metara u zrak s promjerom debla do 2 metra i gustom i razgranatom krošnjom. Kora je glatka i kod mlađih jedinki crvenkastosmeđa, dok kasnije postaje tamnija i mjestimično ispucala. Korijenski sustav je dubok i razgranat s izraženom glavnom žilom. Listovi su naizmjenično raspoređeni, ušiljeni su na vrhu i dlakavog naličja dok je kožasta tekstura na gornjem dijelu. Muški cvjetovi su zvonasti i grupirani, dok su ženski smješteni ispod muških i manji. Cvijeće razvija listić sa zametkom, no samo jedan razvija sjemenku. Plod je okruglasti oraščić crvenkastosmeđe ljuske omotam bodljikavim omotačem. Bodlje su tanje, ali gušće i sakrivaju više plodova odjednom.

Iako neki kesten smatraju voćkom, on se svrstava među šumska stabla. Spada u skupinu orašastog (lupinastog) voća kao i kikiriki, badem, lješnjak, orah i pistacija.

Posebno je brojan u umjereno – kontinentalnoj klimi i prepoznat je kao delicija. Kesten je posebno popularan u jesen, kada traje berba plodova, jer se lako bere. Ipak, za uzgoj kestena potrebno je znati nekoliko savjeta koji mogu omogućiti bolji urod.

Vrste pitomog kestena

Postoji nekoliko kultivara kestena koji su uzgojeni kako bi zadovoljili potrebe tržišta ili kako bi se lakše prilagodili određenoj klimi ili uvjetima uzgoja. Ovo su neke od komercijalno najzanimljivijih i najpopularnijih na našem području:

Marun

Marun je jedna od najpopularnijih vrsta koja se jede i uzgaja na ovom području. Ima veliku košnji i posebno je čest u području Istre te Učke. Marun je slađi od drugih vrsta i ima velik plod koji se lako odvaja od ljuske. Gastronomski je jako značajan, ali je težak za uzgojiti i može donositi manje plodova nego dugi, tako da je jako cijenjen.

Albomarginata

Albomarginata je još jedna vrsta kestena koji je čest u šumama. Široke je krošnje, a plodovi su zaštićeni jako bodljikavim ovojem. Listovi su mu tamnozeleni, a karakterističan je po bijelom obrubu.

Fastigiata

Fastigiata je vrsta koja je karakteristična po visokoj i uskoj krošnji te se često uzgaja i za ukras. Plodovi su manji, ali ih je više u jednom ovoju. Valjkasta krošnja zauzima manje prostora, pa je vrsta koja se često sadi u drvorede.

Pendula

Pendula je vrsta kestena koji ima jako povijene grane i najviše sliči bukvi. Ima crvenkast cvijet kojim se razlikuje od ostalih vrsta. Krošnja mu zauzima manje prostora i čest je u parkovima i šumama do 900 m nadmorske visine.

Sadnja pitomog kestena

Kesten je samoodrživo stablo koje spada pod šumsku vegetaciju u listopadnim šumama oko 900 m nadmorske visine. Ipak, zbog gastronomski značajnih plodova, kesten se sadi u redove ili kao dio voćnjaka ili vrta.

Vrijeme sadnje

Kesten se može posaditi u proljeće, jesen ili zimi, ali je postupak za svako vrijeme drukčiji. U proljeće, kesten se sadi u rupu obogaćenu organskim gnojivom te je pokraj nasada potrebno iskopati ljevak koji se napuni s 8 – 10 l vode. Voda polako otječe u zemlju te rasprostranjuje gnojivo. Najoptimalnija sadnja kestena je tijekom jeseni. Tada se sadnica posadi i korijen se zatrpa humusnim humkom te se ne zalijeva i ostavi se do proljeće da se korijenje primi u zemlju.

Odabir podloge za sadnju

Kesten ne podnosi kisela tla te tla bogata vapnencom, pa takve treba izbjegavati. Tlo na kojem se sadi treba  biti humusno, s dobrim otjecajnim sustavom da se voda ne zadržava. Osim toga, mora biti rahlo kako bi se korijenski sustav uspješno razvio. Najpogodnija tla su s udjelom pijeska i ilovače jer dovoljno zadržavaju vlagu potrebnu za rast i razvoj te su rahla i opskrbljena kisikom.