Šta su sukulenti?

Sukulenti su biljke koje spremaju vodu u svoje povećane listove, stabljike ili korijen. Iako sve biljke crpe vodu, sukulenti su se savršeno prilagodili da pohrane vodu za duže vrijeme. Ova prilagodba im omogućuje preživljavanje u okruženju u kojem druge biljke ne mogu. Poznati su kao biljke o kojim ne treba neka posebna briga i koje je „nemoguće ubiti“.

Zašto su toliko popularni?

Jedna od njihovih osobina je sposobnost lakog razmnožavanja. Možemo uzgojiti nove biljke iz lista koji je otpao. Sukulenti su raznoliki jer uključuju širok spektar rodova i vrsta, zbog toga dolaze u raznim bojama, oblicima i teksturama. Zbog sposobnosti da zadrže vodu, jako su jednostavni za održavanje, također je to razlog zašto mogu opstati na područjima gdje niti jedna druga biljka ne bi. Jedini način na koji možemo ubiti sukulent, jeste da ga previše zalijemo. Možemo ih gajiti i vani i unutar zatvorenog prostora.
Njihova ljepota dolazi od njihovih raznolikih boja. Mogu se saditi pojedinačno, možemo praviti mozaiki od različitih vrsta tako što ih možemo posaditi zajedno u veću saksiju. Također mogu se koristiti kao dekor za zid, zbog njihove izdržljivosti možemo ih saditi u ram da budu živa slika.

Također su odlične biljke za jačanje kreativnosti i podizanje raspoloženja zbog svojih boja, zbog lakog održavanja i razmnožavanja možemo uživati u njihovom napretku.

Kako uzgojiti i kako se brinuti o sukulentima?

Obzirom da su prirodna staništa sukulentnih biljaka suhi polupustinjski i stepski predjeli, zbog uslova koji vladaju u takvom okruženju, na našem podneblju ove biljke su idealne za uzgoj u zatvorenom prostoru. Odgovaraju im uslovi koji su za većinu ostalih sobnih biljaka neadekvatni, a to je suh zrak, vrlo malo vode i obilje svjetlosti, te malo prostora. Ne podnose tešku i vlažnu zemlju pa ih sadimo u plitke posude sa dobrom drenažom u rahlu smjesu komposta i pijeska.

Kada je riječ o zaljevanju sukulenata i ljeti i zimi važi princip da se sukulenti nikada ne zaljevaju po listu ili stabljici, zaljevaju se ujutro kako bi se do večeri višak vode ocijedio. Ljeti se mogu držati vani i prskati finim raspršivačima, dok se prašina može skidati kistovima. Redovno se zaljevaju do polovine avgusta/septembra, kada se počinju pripremati za zimski režim. Zimi ih je najbolje držati u malo prohladnijoj prostoriji sa temperaturnim rasponom od 10 do 12 °C, te zaljevati jednom u 7-15 dana sa malo vode.

Aloe vera

Drevna afrička biljka, prvi zapisi o njoj su pronađeni na mezopotamskoj pločici iz 2200. godini p.n.e. Jedna je od najpopularnijih biljaka zbog svojih ljekovitih svojstava i široke promjene. Koristi se kao narodni lijek za razne bolesti kao što su astma, epilepsija, opekotine itd. Starijim biljkama sunce više godi dok mlađim sjena. Najjednostavniji način razmnožavanja aloa vere je rasađivanjem mladica, tako da se pažljivo odvoji od izdanaka sa dna ili pupoljak i on se zasadi, Presađivanje bi se trebalo raditi u proljeće ili prije cvatnje biljke.

Aloe aristata

Trajna zeljasta biljka iz porodice Xanthorrhoeaceae. Raste do 10cm visine i 30cm širine. Porijeklo vodi iz zemalja s juga Afrike, po cijelom svijetu se uzgaja kao kućna biljka.

Krase je tamnozeleni, uski, ušiljeni listovi, označeni malim bijelim tačkicama. Cvjetovi su visine do 70 cm, duguljasti i narančasti. Cvate u proljeće. Skromnih je zahtjeva, izdržljiva je, međutim ne trpi jake hladnoće. Odgovara joj polusjenovito mjesto, nema potrebe za suncem.

Gasteria

Dio su roda Aloaceae, rod uključuje oko 80 vrsta. Potiču iz Južnoafričke Republike, one su trajnice, sa vrlo kratkim stabljikama. Sporo rastu i ne prelaze visinu od 30cm za najveće vrste. Izgledom podsjećaju na aloa veru, krase ih mesnato zeleni ili sivkastozeleni listovi, sa često naglašenim šarama.

Zahtjeva vrlo svijetao prostor, ali ne smije biti izložena direktno na sunce. Tlo ne smije biti previše vlažno, jer prevelika vlaga dovodi do truljenja biljke. Može se rasaditi rezanjem lišća.

Sencio

Pripadaju porodici Asteraceae, porijeklo vode sa Afričkog kontinenta. Karakteristične zbog neobičnih mesnatih listića. Mogu biti raznih oblika, okrugli, ovalni, uspravni.

Senecio riječ iz latinskog jezika „senex“ što u prijevodu znači starac. Ime je dobila zbog svojih bijelih cvjetova koji podsjećaju na sijede vlasi kose. Cvjetovi se mogu razlikovati ovisno od vrste. Cvjetaju u bijeloj, žutoj, crvenoj i ljubičastoj boji.

Jednostavne su za uzgoj, osjetljive su na preveliku količinu vode u zemlji. Nisu otporni na mraz i minimalna temperatura za pravilan razvoj je 10°C. Presađivanje se vrši nakon treće godine, kako bi korijen imao više prostora za razvoj. Razmnožava se mladim reznicama ili dijeljenjem korijena.

Haworthia

Član porodice ljiljana, porijeklom iz Južne Afrike. Odlikuju se debelim, mesnatim listovima koji rastu u vidu rozete. Kod nekih rozete mogu biti visoke i uske ili mogu biti položene.

Popularne vrste su:

• Haworthia fasciata – ima širom otvorenu rozetu s trokutastim zašiljenim listovima.
• Haworthia margaritifera – koja je malo zatvorenija i ima bijele šare
• Haworthia reinwardti – krase je uspravni listovi puni purpurnih i bijelih kvržica,
• Haworthia cymbiformis – nju krase kratki uspravni i sivozeleni listovi
• Hawoerhia planifolia – veća biljka sa poluprozirnim listovima.

Vole toplotu u ljetnom periodu, zimi im odgovaraju niže temperature između 10 i 12°C. U prirodnom okruženju rastu ispod stijena ili drugih biljaka, zbog toga su prostorije sa dosta prirodnog svijetla ili zasjenjeni prostori pogodni za razvoj. Bitno je da izbjegavamo da ne budu izložene direktno na sunce.

Sedum

Biljka iz obitelji Crassulaceae, ona je višegodišnja, sočna biljka . Može se saditi od proljeća do jeseni, nije vrlo osjetljiva na prirodu tla, ali joj ne odgovara previše vode poput tla koje je često poplavljeno.

Vole sunce i vrućina im ne smeta. Zbog svojih karakteristika pogodan je za uzgoj u posudama ili u sadilici. Sedum se množi dijeljenjem čuperaka u rano proljeće ili reznicama u jesen nakon cvatnje. Vrlo lako se uzgaja i održava, ne zahtijeva skoro nikakvu njegu.

Echeveria

ističe se raznolikošću oblika, boja i tekstura, zbog neobičnog izgleda dobila je naziv „kamena ruža“. Porijeklom je iz južnog dijela Sjedinjenih država: Meksiko, Peru, Kalifornija, Teksas.

Krase je sjajni listovi koji tvore simetričnu rozetu koja oblikom podsjeća ba otvoreni cvijet. Prosječna veličina lišća je oko 25 cm duga i 15 cm široka. Stabljika koja na sebi drži sve listove, ponekad može biti nevidljiva oku, a ponekad naraste i do 70cm. Vrlo lako se uzgaja, treba joj osigurati svijetlo i sunčano mjesto i pažljivo, ne preobilno zalijevati.

Peperomia

Zimzelena trajnica iz porodice paprova. Porijeklom dolaze iz tropskih šuma Srednje i Južne Amerike, uzgaja se samo kao sobna biljka.

Krase je listovi mesnati, sjajni, okruglasti do jajolikih, tupih vrhova, zelene boje sa malo tamnozelenih mrlja. Cvjetovi su bijeli, neugledni, uspravni, tanki i dugi do 12cm.Zahtjeva svijetlo stanište koje nije izloženo jakoj sunčevoj svjetlosti i visoku vlagu ljeti. Zimi ne podnosi temperaturu nižu od 15°C. Moramo je umjereno zalijevati, jer pretjerano zalijevanje izaziva truljenje korijena. Razmnožava se reznicama listova i izboja.

Sanseverija

Sanseverija poznata kao „svekrvin jezik“ je zimzelena višegodišnja biljka iz porodice Asparagaceae. Porijeklom je iz tropskog dijela zapadne Afrike, početkom 18. stoljeća je donesena u Europu.

Krase je mesnati, uspravni, kruti i sabljasti listovi koji se razvijaju iz bazalne rozete. Tamnozelene su boje, prošarani poprečnim sivozelenim crtama sa žutim rubovima. List kad sazrije naraste od 70 do 90 centimetara u visinu i 5 centimetara u širinu.

Uzgaja se kao sobna ukrasna biljka, ne smetaju joj sjenovita mjesta i neredovno zalijevanje. Ali ipak najviše joj godi da je na svijetlom mjestu i da nije izložena direktnoj sunčevoj svjetlosti. Ako se nalazi u sjenovitom mjestu izostaje cvatnja šare na listovima. Optimalne temperature za nju su od 15°do 22°C, na temperaturi manjoj od 10°C propada. Također ne trpi stajaću vodu i veliku vlažnost zraka i tla.

Crassula

Poznata kao i “Drvo žada” dolazi iz porodice Crassulaceae. Ime je dobio zbog svojih mesnatih listova po latinskoj riječi crassus, što znači debeo. Porijeklom je iz južne Afrike, uzgaja se kao sobna biljka.

Raste u obliku malog stabla, visine do 1,5m. Stabljika je uspravna, kratkih i debelih grana. Krase je mesnati, sjajni listovi ovalna oblika. Rastu od 3 do 7cm dužine i 2 do 4 cm širine. Cvjetovi su mirisni, bijele ili bijeloljubičaste boje.

Najviše joj odgovara svijetlo i sunčano mjesto, visoke temperature joj ne smetaju, ali ne trpi izravno sunce. Potrebno je umjereno zalijevati, prevelika vlaga dovodi do truljenja korijena i opadanja listova. Ne može prezimiti na temperaturama ispod 0°C, optimalna temperatura zimi bi bila između 6°C i 10°C. Može se razmnožavati listom ili reznicama.