Kako pripremiti rasad?

Rasad podrazumijeva mlade biljke proizvedene iz sjemena u kontrolisanim uslovima, a namijenjene za sadnju na otvoreno.

Proizvodnja rasada obuhvata uzgoj biljaka od momenta sjetve do momenta presađivanja, što je od izuzetnog značaja za toploljubive vrste za koje je u našim klimatskim uslovima vegetacijski period kratak za potpun razvoj.

Proizvodnja biljaka iz sjemena se najčešće primijenjuje kod jednogodišnjih i dvogodišnjih vrsta povrtarskih kultura i cvijeća. Prednosti proizvodnje rasada iz sjemena su sljedeće:

• Poznavanje porijekla sjemena i njegovih karakteristika;
• Kontrolisani uslovi u kojima sjeme klija i raste;
• Svaka pojedinačna sjemenka ima jednak prostor za razvoj;
• Bolja iskoristivost sjemena;
• Lakša adaptacija i ukorijenjivanje biljaka prilikom presađivanja na otvoreno;
• Cijena sjemena u odnosu na gotov rasad ili uzgojenu biljku.

Sama priprema rasada nije zahtjevan i skup posao, a uz malo znanja i truda može nam donijeti velike koristi koje se ogledaju u boljem prirastu i prinosu same biljke.

 

Kako bi započeli proizvodnju rasada iz sjemena, u skladu sa našim željama i potrebama, neophodno je obezbijediti adekvatan prostor, posude za uzgoj, supstrat, i naravno sjeme.

Prostor za uzgoj rasada može biti bilo koji zaštićen prostor u kome je temperatura približno jednaka sobnoj, te u kojem ima dovoljno svjetlosti. U ovakvim prostorima moguća je kontrola mikroklimatskih uslova (temperatura, vlažnost vazduha i supstrata, intezitet i jačina svjetlosti, kontrola ishrane, bolesti i štetnika) pa možemo reći da je rasad moguće uzgojiti od prozorske klupice do plastenika.

 

Posude za uzgoj rasada moguće je naći u prodaji u poljoprivrednim apotekama, marketima koji se bave prodajom bilja, specijaliziranim radnjama. Umjesto kupovine mogu se reciklirati stari materijali i posude.

 

Supstrat je zemlja obogaćena hranjivim materijama kojom punimo kontejnere, odnosno posude za uzgoj rasada. Preporučuje se kupiti gotov supstrat u poljoprivrednim apotekama ili drugim radnjama jer je takav supstrat kvalitetan i sterilisan, a može se naći i u različitim pakovanjima.

 

Sjeme, kao i supstrat, najbolje je nabaviti u poljoprivrednim apotekama jer je takvo sjeme kvalitetno, nezaraženo i visokog stepena klijavosti. Ukoliko sami skupljamo sjeme treba napomenuti da isto treba biti prikupljeno čim dozri, te do upotrebe čuvano na hladnom, tamnom, suhom i prozračnom mjestu. Kako se same biljne vrste međusobno razlikuju po svojim karakteristikama, tako se i klijavost sjemena razlikuje, pa imamo vrste čije je sjeme klijavo kratko vrijeme te ga je potrebno što prije zasaditi. S druge strane imamo vrste čije sjeme ne gubi klijavost ni nakon dugo čuvanja na niskim temperaturama.

cjelokupna ponuda sjemena

Kada počinjemo sa sjetvom sjemena?

Kada ćemo započeti sa sjetvom sjemena zavisi od same biljne vrste i njenih karakteristika, te od uslova rasadničke proizvodnje. Sjetva sjemena može biti :

Rana, obavlja se krajem januara i početkom februara, a najčešće se primjenjuje u proizvodnji rasada povrća u grijanim plastenicima;

Srednje rana, obavlja se krajem februara i početkom marta za proizvodnju rasada u negrijanim plastenicima;

Kasna, obavlja se krajem marta i početkom aprila za sadnju na otvorenom.

 

Nakon što smo pripremili sve stavke pristupamo konkretnim koracima. U posude u koje ćemo sijati sjeme stavljamo supstrat. Blagim lupkanjem ili treskanjem sabijamo supstrat kako bi se istisnuo višak zraka. U supstratu pravimo rupe u koje stavljamo sjemenke.

Sjeme koje treba više vremena da bi proklijalo možemo prethodno naklijati, odnosno različitim metodama ubrzati proces klijanja.

Preko sjemenke koju smo zasijali navlači se tanki sloj supstrata. Potom se sve zalije, najbolje nekim raspršivačem. Zasijane posude prekrijemo plastičnom folijom ili staklenim pokrovom, te ih odložimo na tamno i toplo mjesto.

 

U periodu klijanja, nicanja i razvoja rasada najznačajnije je obezbijediti optimalne uslove ključnih faktora, a to su temperatura, svjetlost i vlaga.

Temperatura je jedan od osnovnih faktora rasadničke proizvodnje, a njene vrijednosti se u kontrolisanim uslovima lahko prilagođavaju razvojnim fazama. Za većinu biljnih vrsta u fazama klijanja i nicanja odgovaraći temperaturni raspon je od 20-28 °C. U zvisnosti od razvojne faze temperaturne vijednosti se korigiraju.

Svjetlost i njen intezitet su jako bitni u fazi nicanja mladih biljaka. Ukoliko mlade biljke rastu u uslovima slabijeg osvjetljenja dolazi do njihovog izduživanja, usporenog razvoja, a samim tim i lošijeg kvaliteta rasada. Većina vrsta zahtjeva 14-16 sati osvjetljenja. Obzirom da su u periodu uzgoja rasada dani kraći, kako bi našim biljkama obezbijedili dovoljnu količinu svjetlosti, nakon nicanja biljke ćemo premjestiti na mjesto gdje će upiti maksimum dnevnog svjetla. Problem nedostatka svjetlosti se može riješiti i postavljanjem lampi iznad zasijanih gredica.

Vlagu obezbjeđujemo zalijevanjem koje se vrši u kontinuiranim intervalima i to laganim prskanjem kako ne bi došlo do prezasićenja supstrata vlagom što bi moglo uzrokovati propadanje rasada.

 

Prvo presađivanje obavlja se kada mlade biljke dobiju dva do tri para pravih listova. One vrste koje su otporne na hladnoću, ukoliko vremenski uslovi dozvole, već tada se mogu presaditi na otvoreno. Ostale mlade biljke presađujemo u veće posude u kojima će neometano rasti i razvijati se do povoljnijih uslova za presađivanje na otvoreno.

Prije presađivanja na stalno otvoreno mjesto potrebno je provesti aklimatizaciju odnosno kaljenje rasada. To je faza koja se odvija postepeno kako bi se smanjile mogućnosti da biljka doživi šok. Ovaj proces može da traje od 1-3 sedmice, a sprovodi se tako što se postepeno smanjuje temperatura, uklanja pokrov i povećava provjetravanje.

Nakon što smo proizveli dobar rasad i presadili mlade biljke na otvoreno preostaje nam da ih njegujemo i uživamo u plodovima našeg rada.

 

Minela Bezdrob, Magistar hortikulture